SRECU STVARAMO SAMI

Ona Violeta Skorobac

Uspeh tako moćna reč kojoj streme svi. Nemamo ideju kako izgleda ali imamo želju.  Teško ga definišemo, a da neuključimo subjektivni aspekt. Kupujemo knjige o uspešnim ženama i njihovim životnim putevima,  da bi nas inspirisale i u tim pričama prepoznali sebe i shvatili, da li ste  uspešni ili ne i na koji način možete biti. Šta definiše uspešnu ženu? Profesija, materinstvo, domaćinstvo, spoljašnji izgled, novac !  U razgovoru sa poznatim specijalistom plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije dr Violetom Skorobać, pokušaćemo da odgovorimo na neka od ovih pitanja.

 

 

 

 

Da li porodica može odrediti profesionalni put svoje dece?

Verovatno, ali je mali broj ljudi uspešan u poslu koji su im roditelji unapred odredili. Moji roditelji nisu imali mogućnosti da završe fakultete ali su mi dali dobru genetsku osnovu i  visoka moralna načela. Majka mi je uvek bila podrška, nije insistirala ali me je «stalnom pričom» usmeravala da je za ženu bitno da stekne  visoko obrazovanje. Subotom mi je bila obaveza sa spremam kuću, a nedeljom da kuvam ručak. «Za kvalitetan život, čovek mora stalno nešto da radi da ne bi imao kad da se žali». Sve je mnogo lakše kada Vam roditelji odstrane lenjost iz  života.

PUT DO USPEHA

Da li ste oduvek maštali da budete hirurg?

 Nisam ni sanjala. Smatram da je važno prepoznati «znakove pored puta», da kroz život hodate širom otvorenih očiju i da je sve što se dogodi, ustvari za naše dobro. Bitno je da ste fleksibilni, senzibilni, a nikako kruti i tvrdoglavi. Promene u životu treba da  prihvatite kao put do uspeha, a ne kao Vaš neuspeh. Medicinu sam upisala jer sam u srednjoj školi zavolela mikrobiologiju . Maštala sam da ću jednog dana pronaći lek protiv SIDE . Iluzija se srušila na trećoj godini fakulteta, kada sam družeći se sa mikrobiolozima shvatila da je u našoj zemlji nauka na poslednjem mestu. Vratila sam se na početak. Morala sam brzo da se prebacim na drugi kolosek, kako ne bih izgubila etuzijazam, a i  vreme. A, do tada, svaki predmet na Medicinskom fakultetu je bio značajan. Ideja će već doći, a treba pronaći i pravu ljubav. Sve će Vam se to desiti ukoliko imate samopouzdanje i optimizam. Sa završetkom studija shvatila sam da je pravi izbor psihijatrija. Biću psihijatar!

Kada se okrenuo točak sreće?

Sreću stvarate sami, kao i nesreću! Ukoliko se borite protiv loših događaja, nikada nećete stići tamo gde ste naumili! Loše mora zajedno da živi sa dobrim, jer nas i ono vodi ka cilju. Jedino strahu ne treba dati mesta u svom životu. Strahovi se obistinjuju, baš kao i želje. Razlika je u tome što  strahovi ne traže trud, a za želje nam je trud i te kako potreban.

Bez straha sam donela odluku da staž provedem na VMA volonterski, jer  se u toj ustanovi upoznajete sa svim granama medicine. Nisam imala želju ka hirurgiji, tako da sam bezvoljno tumarala između operacionih sala gledala različite grane hirurgije i tu ničega nije bilo inspirativnog. U  trenutku iz jedne sale čuo se smeh, muzika, ušla sam i videla hirurge koji vredno rade u potpuno opuštenoj atmosferi. Šta se ovde radi!? Plastična i rekonstruktivan hirurgija! Shvatila sam, to je moj izbor.

U to vreme plastična hirurgija nije bila atraktivna, verovatno ste lako došli

do posla.

Posao mi je bio neophodan, kao i da otpočnem specijalizaciju. Nisam smela da gubim vreme! Konkurs  za prijem plastičnih hirurga 1994. god.  za mene je propao, muškarcima je data prednost, oni su zaposleni, a ja odbačena. Nemam vremena za očajanje, to je bio poslednji dan za prijavu na civilnu specijalizaciju. Šalteri su se zatvorili, ali ja sam kasno popodne  dokumenta poslala poštom i ponovo sam se prebacila da drugi kolosek, jer mora da se ide dalje sa verom u sebe.

Programom za specijalizaciju poslata sam na «kruženje» u Institut «Dedinje».   na kardiovaskularnu hirurgiju. Za mene raj na zemlji, sve mi je odgovaralo, rad, red disciplina, ljudi, hijerarhija. Imala sam veliku sreću da za mentora dobijem prof. Božinu Radevića, koji me je naučio  da hirurzi nisu bogovi već servis u službi ljudskog zdravlja. Uz njega sam naučila da budem na prvom mestu lekar, dobar čovek i dijagnostičar. Sposobnost hirurga se neogleda samo u tome da uspešno uradi operaciju, već i u rešavanju komplikacija.

Kada ste doneli odluku da otvorite privatnu praksu?

Sebe morate dobro  da poznajete, da bi ste doneli prave odluke u pravo vreme. Neophodno je da imate viziju svoga života, a i da istovremeno i preventivno reagujete. Morate da postavite ciljeve i rokove ostvarivanja tih ciljeva. Direktor Instituta u to vreme mi je davao neplaćena odstustva koja sam koristila za usavršavanje u inostranstvu. U to vreme su farmaceutske kuće  bile raspoložene za finansiranje usavršavanja. Posete kongresima su mi otvorile vrata gostovanjima po Italiji, Americi, Grčkoj, Rusiji. Znala sam da kao jedina žena plastični hirurg na Institutu, nemam perspektivu niti mogućnost bilo kakvog napredovanja. Na civilnoj plastičnoj hirurgiji su bili loši uslovi za rad, nisam mogla da zamislim tamo da radim. Posle Instituta «Dedinje» jedini izlaz mi je bila privatna praksa ili odlazak u inostranstvo.

Kongres u Rumuniji  je bio «znak pored puta», videla sam za mene tada neverovatnu tehniku, hirurg iz Italije Alberto di Gussepe  prikazao je da u jednoj operaciji može ukloniti 15 litara masti ultrazvučnom liposkulpturom i impozantne rezultate pre i posle. Ja sam se prosto zaljubila u tu mašinu. Morala je da bude moja. Otišla sam za Italiju tri nedelje na obuku, nakon čega je utisak bio još jači. Bilo je samo potrebno naći investitora koji bi mi pomogao da kupim aparat.

Uvek postoje dobri ljudi, samo morate da ih nađete, a i vi morate da budete odgovorni prema njima i da cenite to što vam je neko pomogao.

Uz podršku anesteziologa i spretne, mudre medicinske sestre rodila se ordinacija «Diona» u prostoru od  30m2 . Postepeno je rasla zajedno samnom i potrebama pacijentata. Sada je to velika i lepa bolnica.

Da li smatrate da je neophodno i da imate sreće za uspeh?

Naravno da jeste, ali ona sama po sebi ništa ne znači! Nesmete odustati od definisanisanih ciljeva, trud i vera u sebe. Bezbroj puta možete da padnete, ali ne smete da izgubite snagu da se ponovo podignete. Strpljenje i trajanje, hrabrost i ljubav su  isto tako bitne ljudske osobine. Bitne su za posao, kao i za porodicu.

Da li sebe smatrate uspešnom ženom?

Ne razmišljam o tome. Verovatno uspeh sam po sebi dođe na kraju igre koja se zove život. Tada svodimo račune i pravimo bilanse uspeha. Ima tu još mnogo faktora koji ulaze u kvalifikacije. Čovek mora da bude otvoren, da stiče znanja  i da stalno napreduje. Sem posla vi trebate da budete uspešni i svom privatnom životu. A to možete da procenite tek kada Vam deca odrastu i postanu ljudi. Čovek je uspešan koliko su njegova deca uspešna.

Koliko uspevate da kontrolišete privatni život?

U potpunosti. Mada bi bilo bolje da njih pitate. Porodica mi je jako bitna. Ona mora da bude stabilna, a to isključivo zavisi od žene. Kao hirurg i direktor na poslu u kući ne smem da budem umorna i nervozna za svoga sina ili muža. Da bi sve funkcionisalo morate da postavite pravila: Posao se ostavlja na kapiji bolnice. Subotom i nedeljom nikada ne radim. Jako mi je stalo da budem dobra majka i supruga. Kada dođem kući volim da učim sa detetom, volim da kuvam, da mesim, da pravim kolače i torte, da idemo i bioskop ili pozorište. Volim da plivamo, klizamo, da vozimo bicikle. Da bi ste uživali u životu morate da budete raznoliki.

Da možete prošlost  da menjate li biste nesto drugačije uradili?

Bila bi plastični hirurg u Americi! Šalim se, u tom slučaju bi bila rob svoga posla, što svakako ne želim. Ništa ne bih promenila sve je upravo onako kako treba da bude. Ja sam jedna zadovoljna i srećna žena. To je verovatno rezultat  ogromene ljubavi koje negujem u sebi prema ljudima.

Estetsku hirurgiju jako volim i mogu da je radim 24 sata, ljude i njihove želje poštujem, njihova detaljnost me nenervira, oni su moje unikatno umetničko delo, slikarsko platno. Nekada svoje pacijente poredim sa decom. Radoznali, uplašeni, a pogodni za preoblikovanje i formiranje u novi ali sličan lik. Zato tvrdim da u životu, kao i u poslu ukoliko želite da budete uspešni, morate da imate puno ljubavi, strpljenja i osećaja kada je taj trenutak kada ćete svoje ili nečije želje da usmerite u pravom pravcu i da ih obistinite.